Aluminijska legura nastaje kada se aluminij pomiješa sa drugim elementima kao što su silicijum ili magnezijum i drugim elementima. Postoje mnoge prednosti korištenja legiranih metala za razliku od čistih metala, jer nam legure omogućavaju da izvučemo poželjna svojstva i ostavimo nepoželjna. Aluminij je sam po sebi odličan, ali integracijom drugih elemenata u mješavinu, imamo priliku uvesti različite stupnjeve tvrdoće, izdržljivosti, duktilnosti, zatezne čvrstoće i žilavosti.
Sastav legure: legure aluminijuma serije 6000 prvenstveno se sastoje od aluminijuma kao osnovnog metala, zajedno sa legirajućim elementima kao što su magnezijum (Mg) i silicijum (Si). Najčešća legura u ovoj seriji je 6061, koja obično sadrži oko 97,9 posto aluminijuma, 0,6 posto silicija i 1,0 posto magnezija.
Čvrstoća i sposobnost oblikovanja: Legure serije 6000 pokazuju dobra svojstva čvrstoće, što ih čini pogodnim za različite konstrukcijske primjene. Mogu se lako oblikovati, oblikovati i ekstrudirati, što omogućava složene dizajne i profile.
Toplinska obrada: Legure serije 6000 mogu se termički obrađivati kako bi se dodatno poboljšala njihova mehanička svojstva. Uobičajeni procesi toplinske obrade uključuju toplinsku obradu otopinom praćenu gašenjem i starenjem, što povećava snagu i tvrdoću.
Otpornost na koroziju: Ove legure nude dobru otpornost na koroziju, posebno u atmosferskim okruženjima i okruženjima s morskom vodom. Međutim, možda neće biti otporne na koroziju kao neke druge legure aluminija poput serije 5000 (npr. 5052 ili 5083).
Zavarljivost: Legure serije 6000 imaju dobru zavarljivost i mogu se lako zavariti korištenjem različitih tehnika kao što su TIG (Inert Gas) zavarivanje, MIG (Metal Inert Gas) zavarivanje i otporno zavarivanje.
